Ispiranje uha: više štete nego koristi

Ispiranje uha vodom u narodu je uvriježen način čišćenja uha začepljenog cerumenom ili ušnom masti. U nekim slučajevima ta je metoda uspješna, no međutim, ne uvijek. Kada je cerumen preobilan, stvrdnut, nabijen u dubinu zvukovoda na bubnjić, najčešće štapićem za uho, tada ga ispiranjem ne možemo odstraniti. Dapače, vodom navlažen cerumen može nabubriti i još više začepiti uho, izazvati bol i pokrenuti proces upale vanjskog uha. Naime, vlažnost zvukovoda, koji je uska cijev koja vodi do bubnjića, najčešći je okidač upale i bolova u uhu.

Posebno je problematično ispiranje uha vodom kada se osim simptoma začepljenosti uha javlja bol u uhu. Tada se najčešće već razvila upala zvukovoda s oteklinom kože uške i ušnog kanala i ispiranje vodom samo potiče infekciju i pogoršava upalu.

ISPIRANJE UHA ZABRANJENO JE KOD PERFORACIJE BUBNJIĆA

Najsigurniji i najdjelotvorniji način čišćenja uha je pomoću vakuum pumpe, dakle suho čišćenje pod kontrolom oka odnosno mikroskopa. Na taj način odstranjuje se samo ušna mast ili nečistoća, a čuva nježna koža zvukovoda. Ukoliko je stvaranje cerumena jako obilno i često, nekoliko dana prije dolaska liječniku potrebno je cerumen razmekšati preparatima u obliku kapi ili spreja. To omogućuje da se stvrdnut cerumen omekša i bezbolno odstrani.

U slučajevima upale uške uho treba suho očistiti, a nakon toga koriste se antibiotske kapi, alkoholne ili masne trakice. Najvažnije je između tretmana često sušenje uške pomoću fena za kosu. Zatvaranje zvukovoda vatom ili čepićima mora se ograničiti na vrlo kratko vrijeme (dok se pere kosa ili kratko kupanje u moru) jer svako zatvaranje uha stvara uvjete „vlažne komore“ i potiče upalu.