Sindrom policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika (PCOS = engl. policystic ovary syndrome) skup je simptoma kojeg karakteriziraju jajnici (povećani ili normalne veličine) s brojnim folikularnim (vodenim) cistama, poremećaji menstrualnog ciklusa (produženi ciklusi ili potpuno izostali ciklusi), pojačana dlakavost, pretilost, akne, poremećena tolerancija glukoze, smanjena otpornost ciljnih organa na inzulin (inzulinska rezistencija). Svi ovi simptomi ne moraju biti prisutni da bi se postavila dijagnoza.

Obratite nam se s povjerenjem.

POŠALJITE UPIT

Simptomi

Sindrom policističnih jajnika PCOS počinje se često javljati u vrijeme puberteta, a u nekih žena tek u odrasloj dobi. Žene često imaju manje od 6-8 menstruacija godišnje, te različito izražene znakove viška muških hormona. Pojačana dlakavost muškog tipa, dlačice na obrazima, bradi, prsima ili trbuhu, je česta. Od žene do žene slika se razlikuje, nekima su problem akne, nekima pojačana dlakavost, nekima neredovite menstruacije.

Pretjerana dlakavost tijela (hirzutizam)
Akne
Pojačana pigmentacija kože u preponi ili pazuhu
Debljina
Nepravilni ciklusi ili izostanak menstruacije
Otežano zatrudnjivanje
Vaginalne gljivične infekcije
Gubitak kose

Neplodnost

Sindrom policističnih jajnika kod žena često uzrokuje pretilost i/ili neplodnost. Neplodnost je uzrokovana neredovitim ovulacijama, odnosno neotpuštanjem jajašca u vrijeme kad bi trebala nastupiti ovulacija. Problem koji se ne vidi, a najčešće je uzrok policističnih jajnika, je tzv. inzulinska rezistencija, odnosno slab učinak inzulina kojeg pacijentica proizvodi u povišenoj količini.

Ostali rizici

Sindrom policističnih jajnika kod žena povećava rizik za pojavu šećerne bolesti, visokog tlaka, karcinoma sluznice maternice i apneje kod spavanja, u kasnijoj životnoj dobi.

dobitak na tjelesnoj težini i pretilost – otprilike pola žena koje imaju PCOS će s vremenom dobiti na tjelesnoj težini.

Problemi s regulacijom šećera u krvi koji mogu uključivati:

hiperinzulinemija (preveliku proizvodnju inzulina)
inzulinska rezistencija (slaba reakcija tkiva u tijelu na inzulin)
intolerancija glukoze (predstadij šećerne bolesti)
šećerna bolest neovisna o inzulinu (tzv. NIDDM – non-insulin dependent diabetes mellitus)

Inzulinska rezistencija i hiperinzulinemija mogu se pojaviti kod pretilih, ali i kod žena normalne tjelesne težine koje imaju PCOS. Do 40-te godine, do 35% pretilih žena s PCOS-om razviju intoleranciju glukoze, a do 10% NIDDM. Intolerancija glukoze i šećerna bolest se dokazuju testovima iz krvi.

Kod ozbiljnijeg poremećaja, nekad je dovoljno izvaditi krv natašte, ali nekad je potrebno napraviti i tzv. OGTT (oral glucose tolerance test), odnosno izmjeriti šećer u krvi nakon opterećenja šećerom. Inzulinska rezistencija, hiperinzulinemija, pa čak i intolerancija glukoze, mogu se držati pod kontrolom dijetom i redovitim vježbanjem.

srčane bolesti – inzulinska rezistencija i pretilost podižu rizik za koronarnu srčanu bolest, koja je sužavanje arterija koje dovode krv samom srcu. Opet, gubitak na tjelesnoj težini i vježbanje smanjuju rizik.
karcinom sluznice maternice – žene s PCOS-om nemaju redovne ovulacije, pa tako ni redovne menstruacije. Sluznica maternice stalno je stimulirana na rast bez redovnog “čišćenja” u obliku menstruacije. Ovo s vremenom podiže rizik te za karcinom sluznice maternice. Zato žene s neredovitim menstruacijama uzrokovanih PCOS-om trebaju koristiti kontracepcijske tablete ili 10 dana mjesečno progesteronske tablete (Dabroston, Utrogestan, Provera), jer tako smanjuju rizik od ovog karcinoma.
apneja kod spavanja – apneja je potpuni prestanak disanja na određeno kratko vrijeme, i smatra se da se događa u vrijeme spavanja u oko 30% žena sa PCOS-om. Karakterizirana je iznimno jakim hrkanjem s kratkim periodima u kojima disanje prestaje (apneja). Pacijentice s ovim problemom su pretjerano umorne i pospane.

Liječenje

Dijagnostika i liječenje sindroma provodi se u suradnji endokrinologa (specijaliste za hormonalne poremećaje), ginekologa (specijaliste za bolesti ženskih reproduktivnih organa) i dermatologa (specijaliste za kožne bolesti). Obično se žena javi na pregled ginekologu zbog poremećaja menstruacijskog ciklusa, ili dermatologu zbog akni. Kod svih pacijentica potrebno je odrediti razinu spolnih hormona ili tzv. bazalni hormonski status.

Naziva se “bazalni” jer je vrijeme u koje se pretraga radi (3.-5. dan ciklusa) početak ciklusa, u kojoj još uvijek na neki način “miruje” funkcija jajnika (bazalna funkcija jajnika). U ovo vrijeme određuju se: folikulostimulirajući hormon (FSH), luteinizirajući hormon (LH), testosteron, prolaktin, androstendion, DHEAS, estradiol, TSH (hormon koji stimulira štitnjaču (može se još odrediti i T3, T4). Potrebno je obaviti test opterećenja glukozom (OGTT), odrediti razinu inzulina prije i nakon OGTT, te vaginalni Color Doppler (pregled ultrazvučnom sondom koja se uvodi u rodnicu) u prvoj fazi ciklusa. Hormonske vrijednosti pokazuju značajne razlike kod bolesnica s PCOS i nepravilnim ciklusima.

U odnosu na razinu inzulina, razlikuje se skupina pacijentica s urednom razinom inzulina i skupina pacijentica s povišenom razinom inzulina.