Kako postupiti kada vam se ne sviđa novi nos?

Razočaranje izgledom nosa nakon operacije teško je sakriti, jer je nos toliko eksponirani dio lica da svaki izlazak u javnost nezadovoljnoj osobi predstavlja problem. Zbog čega korekcija nosa može biti neuspješna, tko je za to kriv i što se može učiniti da se situacija popravi? Naravno, valja razlikovati subjektivni pojam „sviđanja“, jer nešto što se jednom pacijentu sviđa ne mora se nužno sviđati drugim osobama (i kirurgu) i obrnuto, od objektivnih kriterija – ravan, uzak, širok, simetričan nos itd. Korekcija nosa kao i cijela estetska kirurgija umjetnost je mogućeg i pokušava uskladiti subjektivno i objektivno, želje i mogućnosti. Nerijetko je kirurzi u šali nazivaju kompliciranijom od neurokirurgije.

Konzultacija prije operacije

Najveći broj nesporazuma između liječnika i pacijenta može se izbjeći kvalitetnim razgovorom prije operacije, čiji je cilj što preciznije definirati želje pacijenta kao i mogućnosti kirurga da korekcija nosa te želje ispuni. Nerealna očekivanja pacijenta ili precjenjivanje vlastitih kirurških sposobnosti put su prema nezadovoljnom pacijentu. Princip „lako ćemo“ u pravilu završava neuspjehom.

Većina pacijenata na operaciju nosa odlučuje se nakon mnogih sati i mjeseci provedenih pred ogledalom analizirajući svaki i najmanji detalj na nosu. Zadatak je kirurga da bez umanjivanja problema objasni što može ispraviti, a što ne. Kandidati za operaciju nosa često naginju umanjivanju težine problema („Doktore, skinite samo 1-2 mm grbice, samo malo suzite i podignite vršak nosa…“), i iznenađeni su kad čuju da je takva korekcija nosa jednako zahtjevna kao sve ostale. Lakše je iz ružnog napraviti lijep nos nego iz pravilnog nosa s minimalnim nedostacima taj nos učiniti još ljepšim. To je vrlo zahtjevno. Važno je znati da kirurg može promijeniti koštano-hrskavični skelet nosa, ali ne može promijeniti kvalitetu i teksturu kože i potkožnog tkiva. Predebela ili pretanka koža kroz koju se vide svi nedostaci, akne ili ožiljci nakon akni, seboroične promjene – sve su to stanja koja oblikuju konačni rezultat, a na koji kirurg slabo ili nimalo ne može utjecati. Osoba koja nije u stanju prihvatiti da rezultat operacije iz različitih i često nepredvidljivih razloga može biti lošiji od „savršenog“ nije kandidat za operaciju.

Neposredno nakon operacije

Iako riječ pacijent dolazi iz latinskog i znači strpljiv, onaj koji trpi, većina estetskih pacijenata je nestrpljiva. Iako je nebrojeno puta prije operacije naglašeno da će rezultat biti vidljiv tek nekoliko tjedana nakon zahvata, prvo što pacijent traži nakon buđenja iz anestezije je ogledalo. Kako je veći dio nosa prekriven flasterom i zaštitnom udlagom, kritičko promatranje usmjereno je na oblik nosnica i vidljivog vrška nosa. Ponekad je, usprkos svim nastojanjima kirurga da postigne maksimalno moguću simetriju i prirodan oblik nosnica, to nemoguće postići zato što duljina trajanja deformacije ili anatomski oblik hrskavica ili kože, kao i tzv. memorija tkiva, to ne dozvoljavaju. Jednako tako, događa se da kod iskrivljenog nosa kod kojeg su nosni hrbat i vršak godinama pomaknuti u jednu stranu, tkivo pamti taj položaj i nastoji ga vratiti usprkos tomu što je kirurg nos slomio i fiksirao u središnjem položaju. Rezultat stoga može biti da nos u prvim mjesecima nakon operacije izgleda ravan, ali kasnije se polako djelomično vrati u prijašnji položaj.

Skidanje „gipsa“

Skidanje gipsa i flastera, obično desetak dana nakon operacije, prigoda je kojom pacijent prvi put vidi svoj novi nos. Ali to još nije onaj nos kakav će biti za mjesec, dva ili šest. Vještina i iskustvo kirurga pokazuju se u njegovoj procjeni što i kako napraviti da bi nos izgledao dobro kada sve zaraste, kada oteklina splasne i kada se tonus tkiva vrati u normalu. A za to jednostavno treba vremena.

Često traženi zahvat je skraćivanje nosa podizanjem vrška, jer to licu daje mladenački izgled. Da bi vršak ostao podignut u željenom položaju potrebno je napraviti određenu hiperkorekciju, podići ga malo više, jer znamo da će se u sljedećim tjednima malo spustiti. Na to upozoravamo pacijenta prije operacije i tako izbjegavamo nesporazume.

Sužavanje nosa je također često željeni cilj koji postižemo odstranjivanjem dijela hrskavica i kontroliranim lomljenjem kostiju nosa, što izaziva otekline u prvoj fazi cijeljenja. Nitko nakon sužavanja nosa ne može očekivati uzak nos odmah nakon skidanja gipsa. A vršak nosa posebno je osjetljiv i reagira dugotrajnim edemom. Stoga oteklina nakon otvorene rinoplastike traje nešto duže nego nakon zatvorene, upravo zbog veće traume vrška.

Ponekad se nakon skidanja udlage mogu primijetiti neravnine na hrptu, vidljive iz profila, ili na bočnim stranama nosne piramide u području gdje je lomljena kost ili odstranjivana hrskavica. Neravnine također mogu biti posljedica procesa cijeljenja, kao i nejednakog, nedovoljnog ili mjestimično pretjeranog odstranjivanja tkiva.

Ukoliko je potrebno, u ranoj fazi cijeljenja, tijekom 3-4 tjedna nakon operacije, kirurg na oblik nosa još može utjecati postavljanjem flastera, uputama o masaži nosa i protuupalnim injekcijama. Zato je važno da pacijent dolazi na redovite kontrole kako bi se mogao pratiti tijek oporavka.

Naknadna korekcija nosa – kada i kako

U tjednima i mjesecima nakon operacije dolazi do postupnog smanjivanja otekline tkiva i koštanog zarastanja nosne piramide, te nos polako poprima svoj konačni oblik. Utrnulost i osjećaj tvrdoće nosa, osobito vrška, uobičajene su pojave koje spontano prolaze, ali tek nakon više mjeseci. Vraćanjem uobičajene mimike lica, poglavito baze nosa i gornje usne, koja je zbog operacije privremeno bila ograničena, oblik nosnica te oblik i položaj vrška nosa poprimaju željeni oblik.

Postoje situacije u kojima je kirurg napravio sve kako treba, a rezultat je za pacijenta usprkos tomu nezadovoljavajući. U takvim je slučajevima potrebno utvrditi jesu li primjedbe pacijenta utemeljene, odstupa li izgled od onog što je predviđeno i ima li naknadna korekcija smisla – ukratko, u kakvom je odnosu očekivana korist prema mogućoj šteti od naknadnog zahvata. Manje ili jednostavnije korekcije mogu se učiniti već nakon 6 mjeseci, dok je za većinu ostalih potrebno razdoblje od najmanje godina dana nakon operacije. Neznatne neravnine u obliku udubljenja najjednostavnije se mogu ispraviti primjenom filera, masnog tkiva ili vezivnog tkiva, manjim zahvatom u lokalnoj anesteziji. Za korekciju većeg udubljenja koristimo sitne komadiće hrskavice omotane u vezivnu fasciju. Ispod kože vidljivi rubovi hrskavice ili kosti mogu se odstraniti jedino kirurškim putem, dakle novom operacijom.

Kada je pacijent nezadovoljan cjelokupnim izgledom novog nosa – nos još uvijek prevelik, preširok, predugačak – postavlja se pitanje ponovne kompletne operacije. Dobra je praksa zatražiti drugo liječničko mišljenje jer je svaka ponovna operacija zahtjevnija, a uspjeh neizvjestan. U slučajevima granične indikacije osobito je važno poslušati mišljenja različitih kirurga ako smatraju da nije moguće postići rezultat koji pacijent želi.