Paraliza facijalisa (ličnoga ili facijalnoga živca – lat. nervus facialis), ranije poznata kao Bellova paraliza ili Bellova kljenut, označava gubitak funkcije dijela lica zbog nemogućnosti pokretanja mišića koji kontroliraju pokrete lica. Funkcija facijalisa ključna je za niz radnji u svakodnevnom životu: jedenje, smijanje, treptanje. Oduzetost dijela lica – nepotpuna (pareza) ili potpuna (paraliza) – može biti značajan izvor, osim funkcionalnih, i psiholoških smetnji za bolesnika. Kako teče oporavak od paralize facijalisa te od čega se sastoji liječenje, osobito u slučaju trajne oduzetosti, možete pročitati u nastavku.

Što je uzrok paralize facijalisa?

S obzirom na mjesto oštećenja živca, paraliza facijalisa može biti centralna i periferna.

U slučaju centralne paralize (ili pareze) uzrok je oštećenje iznad jezgre facijalisa (supranuklearna kljenut), koje se često javlja kao posljedica moždanog udara. Centralna paraliza zahvaća samo donji dio jedne strane lica, te bolesnik može naborati čelo, nabrati obrve i čvrsto zatvoriti oči. Liječenje centralne paralize pripada u domenu neurologa.

Periferna paraliza nastaje uslijed oštećenja ispod jezgre facijalisa te, uz donji, zahvaća i gornji dio lica: bolesnik ne može naborati čelo, a dijagnostika i liječenje pripadaju u domenu otorinolaringologa.

U moguće uzroke periferne paralize facijalisa ubrajaju se:

• virusi – najmanje 60 – 70 % kljenuti uzrokovano je virusnim upalama, od kojih je najčešći uzročnik virus herpes simplex tip I i herpes zoster oticus (sindrom Ramsay-Hunt). Ostali su uzročnici coxsackievirus (koksaki virus), Epstein-Barrov virus, virusi parotitisa i influence itd.
• bakterije – u tijeku akutne ili kronične upale srednjeg uha, lajmske borelioze (bolesti koju prenose krpelji), tuberkuloze, botulizma itd.
• ozljede – sljepoočne kosti, baze lubanje, lica; barotrauma, operacija
• tumori – mozga, baze lubanje, uha, ličnog živca, doušne žlijezde slinovnice, kože
• sistemski uzroci – u sklopu šećerne bolesti, trudnoće, hipertenzije
• određene neurološke, autoimune bolesti i toksična oštećenja, rijetki sindromi kao npr. Melkersson-Rosenthal, nasljedna povratna paraliza itd.
• nepoznati uzrok – raniji naziv za parezu facijalisa nepoznate etiologije bila je Bellova paraliza ili Bellova kljenut. Karakteristike su: jednostrana, iznenadna, periferna, nepotpuna ili potpuna. Dijagnoza Bellove kljenuti postavlja se samo nakon što se isključe drugi mogući uzroci. Povećan je rizik u trudnica, dijabetičara, te učestalost raste s dobi.

Koji su simptomi periferne paralize facijalisa?

Simptomi Bellove kljenuti počinju postupno s vrhuncem u roku od nekoliko dana, a početni znak često je bol iza uha. Nadalje se bolest prezentira kao:

• asimetrija cijele polovice lica (bolesnik ne može naborati polovicu čela, ne može u potpunosti zatvoriti oko, spušten mu je usni kut, nazolabijalna brazda nije izražena)
• suhoća i pečenje u oku, pojačano suzenje
• teškoće pri žvakanju, osobito pri uzimanju tekućine koja curi kroz mlohavi usni kut
• poremećen osjet okusa
• smanjena sekrecija sline, suhoća usta
• hiperakuzija (neugodna glasnoća i šumovi u uhu)

Od čega se sastoji liječenje paralize facijalisa?

Liječenje periferne paralize facijalisa provodi se prema preporuci otorinolaringologa.

Ono ovisi o uzroku koji se utvrđuje pregledom i dijagnostičkim testovima koji upućuju na težinu i mjesto oštećenja živca. S obzirom na to da su virusne upale najčešći uzročnici kljenuti, uobičajeno se primjenjuju lijekovi iz grupe kortikosteroida i antivirotici. Liječenje treba započeti odmah, a u slučaju teže kliničke slike (herpes zoster) indicirano je bolničko liječenje i intravenozna terapija.

Simptomatska terapija uključuje zaštitu oka umjetnim suzama i mastima za oko, te nošenje zaštitnih naočala odnosno zavoja. Moguća je primjena bot. toksina i akupunkture. Primjena elektrostimulacije («liječenje strujom») nepotrebna je, dapače štetna, a fizikalna terapija – kineziterapija (vježbe muskulature lica) dolazi u obzir tek kada započne oporavak živca. Većina, oko 85 % paraliza facijalisa, oporavi se unutar 3 tjedna, a većina ostalih unutar 3 – 6 mjeseci.

Kako izgleda oporavak od paralize facijalisa?

Kod paralize koja nakon 3 tjedna ne pokazuje znakove oporavka ili se pogoršava otorinolaringolog će indicirati detaljnu dijagnostičku obradu koja uključuje elektromiografiju, magnetsku rezonanciju mozga, krvne pretrage itd. Kompjuterizirana tomografija piramida (CT) potrebna je kada se sumnja na uzrok u tijeku intratemporalnog dijela živca. Na temelju kompletne obrade bolesnika otorinolaringolog će odrediti daljnje liječenje i donijeti odluku o eventualno potrebnoj kirurškoj terapiji. Ako niti nakon 6 tjedana nema nikakvih znakova oporavka paralize, savjetujemo operaciju kojom se živac oslobađa pritiska u uskom, koštanom kanalu kosti uha i na taj način potiče oporavak. Takvu operaciju izvode samo rijetki kirurzi educirani za zahvate na lubanjskoj osnovici.

Kod nepotpunog oporavka paralize i prisutne asimetrije lica u mirovanju ili prilikom mimike savjetujemo vježbe mimične muskulature koje se provode pred ogledalom i pomoću EMG biofeedbacka. Terapija se nadopunjuje masažom lica. Svrha je individualnog pristupa terapiji sprečavanje nastanka sinkinezija – nevoljnih, združenih i nefunkcionalnih pokreta – koje nastaju zbog poremećene reinervacije živca, a pogoršava ih loše provedena rehabilitacija, osobito elektrostimulacija. Sinkinezije se najčešće primjećuju pri pokušaju zatvaranja oka kada se podiže usni kut u osmjeh ili pak kada se osoba smiješi, a pritom joj se zatvara oko.

Liječenje trajne paralize facijalisa

Ako 6 mjeseci nakon nastanka paralize još uvijek nije došlo do njezina oporavka, krajnje je vrijeme da se pomoću elektromiografije (EMG) utvrdi kakva je šansa za spontani oporavak odnosno postavi indikacija za kirurško liječenje. Vrsta liječenja ovisi o uzroku, trajanju i mjestu ozljede živca.

Veći dio prirođenih paraliza facijalisa spontano se oporavi tijekom prve godine života djeteta. Ostale treba rehabilitirati različitim nekirurškim i kirurškim postupcima. Najranija dob kada se kod prirođene paralize facijalisa počinje s kirurškim postupcima jest predškolska dob, od 4. godine života nadalje.

Kod odraslih, kada npr. nakon Bellove paralize ili nakon odstranjenja tumora u mozgu, ne dolazi do oporavka nakon 6 mjeseci, vrši se operacija kojom se facijalis spaja s drugim moždanim živcem (npr. anastomoza masseter/hypoglossus – facijalis) u svrhu njegove reinervacije.

Ako je trajanje paralize facijalisa duže od 18 – 24 mjeseci, dolazi do nepovratne atrofije i fibroze mišića lica, pa metode s ciljem vraćanja funkcije živca više nisu djelotvorne. U ovim slučajevima dugotrajne paralize jedina je mogućnost ponovnog uspostavljanja kakve-takve pokretljivosti lica pomoću:

• transplantacija slobodnih mišićnih režnjeva s natkoljenice ili leđa s pripadajućim živcem i krvnim žilama (gracilis-transfer)
• transfer temporalnog mišića

Kada više nije moguće vratiti funkciju živca niti mišića, koriste se pasivne metode rehabilitacije:

• ugradnja utega u gornji kapak
• podizanje usnog kuta
• modificirani jednostrani facelift
• ublažavanje asimetrije lica pomoću lipofilinga, botoxa

Za više informacija javite se na mail: info@sinteza.hr ili putem telefona 01/5005-970.

Ova usluga se obavlja na lokaciji: